Suvremeno iseljavanje Hrvata u Njemačku II.

 

Prema podacima Saveznog zavoda za statistiku SR Njemačke, od ulaska Hrvatske u EU do 2017. u Njemačku se doselilo oko 200.000 hrvatskih dr­žavljana, od kojih je gotovo 100.000 zaposlenih. Tu činjenicu potkrepljuje i nedavna izjava savezne ministrice SR Njemačke Andree Nahles:

 

»Zahvalju­jući olakšicama pri pristupanju tržištu rada, koje primjenjujemo posljednje dvije godine, danas je već 93.000 Hrvatica i Hrvata u Njemačkoj zaposleno uz obavezno socijalno osiguranje, kao npr. u zdravstvu i društvenim djelat­nostima ili u prerađivačkom sektoru«

Izvor: (Volle Offnung des Arbeitsmarktes fuer Kroatien…, 2015).

Slika 1. Rasprostranjenost Hrvata u Njemačkoj – udio po okruzima

Izvor: Iseljavanje Hrvata u Njemačku. Gubimo li Hrvatsku, ŠK, Zagreb 2018.

Broj hrvatskih državljana koji su stekli njemačko državljanstvo naglo je porastao nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Tako je primjerice 2014. godine 3889 državljana RH dobilo njemačko državljanstvo, dok je taj broj prije 2013. iznosio oko petsto po godini (M. D., 2017). Hrvati danas u Njemačkoj slove kao jedna od rijetkih etničkih skupina kojoj je njemačko državljanstvo primamljivo. Naime u 2015. godini Hrvati su imali zabilježen dvostruko veći porast prelaska na njemačko državljanstvo nego u prethod­nim godinama, dok je kod svih etničkih skupina uočen pad. Svega 2,2% stranaca u ukupnom broju stranaca koji su stekli pravo na njemačko dr­žavljanstvo to su pravo i iskoristili (Doppelt so viele Kroaten beantragen deutschen Pass, 2015).

Prema dokumentu Freizugigkeitsmonitoring: Migration von EU-Burgern nach Deutschland (Migracija EU-građana u Njemačku), 2014. u Njemačku se uselilo 37.060 osoba s hrvatskim državljanstvom, 2015. njih 50.628, a 2016. godine 51.163. To je porast od 15% u odnosu na 2014., no kad taj broj uspo­redimo godinama prije ulasku u EU, vidimo da je riječ o porastu od više od 300% (u tom je razdoblju iseljavanje bilo između 10.000 i 13.000 osoba na godišnjoj razini) (Freizugigkeitsmonitoring…, 2017a).

 

Tablica:  Dobna struktura doseljenih hrvatskih državljana u Njemačku

Ukupno 0 – 15 16 – 17 18 – 24 25 – 34 35 – 44 45 – 54 55 – 64 65 i
više
51.163 7562 663 8792 14.190 9905 7084 2546 421

Izvor: Freizugigkeitsmonitoring: Migration von EU-Burgern nach Deutschland, Jahresberi-cht 2016, Bundesamt fur Migration und Fluchtlinge, Forschungszentrum Migration, Inte-gration und Asyl, Nurnberg, 2017a.

 

Iz tablice vidimo da su najbrojniji među iseljenicima hrvatski držav­ljani u dobi između 25 i 44 godina, dok naši podaci još preciznije pokazuju (zbog većeg broja dobnih kategorija) da je riječ o dobi između 20 i 40 godi­na. U ukupnom kontingentu iseljenih iz Hrvatske u Njemačku veliki je broj i maloljetne djece, što govori u prilog činjenici da se iseljavaju cijele obitelji.

Istraživanje Peračkovića i Rihtara (2016) pokazalo je da je 2014. u uku­pnoj populaciji bilo nešto manje od 15% onih koji se ozbiljnije namjeravaju iseliti (često razmišljaju o tome ili to ozbiljno planiraju), pri čemu odnos dobi i namjera odlaska nije linearan, tj. nakon navršenih četrdeset godina te namjere naglo slabe. Konkretnije, gotovo trećina (31%) mlađih (do 40 godi­na) o odlasku često razmišlja ili ga ozbiljnije planira, dok među starijima (40 i više godina) taj udio pada na 6,2%.

O koristi useljavanja tako mladog stanovništva za Njemačku najbolje govori činjenica kako je u posljednjih pet godina udio visokokvalificiranih radnika među useljenicima iz EU-a jednak udjelu visokokvalificiranih Nije­maca među domaćim stanovništvom (Schellinger, 2015).

 

 

STRUKTURNI PROBLEMI

Iseljavanje, dakako, nije samo jednostavno oduzimanje broja iseljenika od ukupnog broja stanovnika u vremenu iseljenja, već taj fenomen valja promatrati s dugoročnim posljedicama u smjeru poremećaja u dobnom sa­stavu stanovništva i sužavanja biološke osnovice za obnavljanje stanovniš­tva (Akrap i Strmota, 2015: 71).

Iseljavanje šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća u Njemačku i današnje iseljavanje značajno se razlikuju. U prethodnim razdobljima (šez­desetih i sedamdesetih) nije bilo prirodnog pada u kretanju stanovništva

Hrvatske, a iseljavanje je uglavnom bilo privremeno, pri čemu nije dolazi­lo do iseljavanja cijelih obitelji kao danas, već su u migracijama uglavnom sudjelovali muškarci ili parovi bez djece ili parovi koji su djecu ostavljali u Hrvatskoj, obično kod svojih roditelja. Stoga se može očekivati da će re­centno iseljavanje iz Hrvatske imati dalekosežne demografske, ekonomske, socijalne i druge posljedice.

U razdoblju SFR Jugoslavije Hrvatska i BiH nisu imale dostatnu auto­nomiju za oblikovanje i upravljanje društvenim promjenama tijekom ise­ljavanja šezdesetih i sedamdesetih, ali danas je situacija drugačija, dok su rezultati za najveći dio hrvatskih krajeva podjednako loši. Zašto je tomu tako, pokušat ćemo pokazati u nastavku ovog poglavlja.

Za razliku od prijašnjih iseljavanja glavninu iseljenih sada čine mlađi ljudi s visokom naobrazbom. U hrvatskom društvu njihov je odlazak dvo­struki gubitak: smanjuje se demografski potencijal stanovništva te slabe profesionalne skupine sposobne usmjerivati hrvatsko društvo prema mo­dernijem i kvalitetnijemu razvoju (Čipin, 2014). Gospodarske, demografske i socijalne posljedice iseljavanja stanovništva brojne su i imaju dvojak uči­nak. One ostavljaju posljedice u mjestu podrijetla i u mjestu odredišta, prije svega mijenjajući demografske karakteristike tih područja: veličinu i pro­storni razmještaj, fertilitetni potencijal, mortalitet i strukturu stanovništva (Wertheimer-Baletić, 1999).

Svako seljenje stanovništva ima dva vremenska učinka: prvi, trenutačni, koji se manifestira samim događajem mijenjajući veličinu stanovništva, prostorni razmještaj i strukturu, i drugi, dugoročni, koji s odgodom odnosi i donosi vitalne događaje (rođenja, smrti, brakove i razvode) (Akrap, Strmota i Ivanda, 2017: 545).

Na ovaj ili onaj način posljedice iseljavanja iz Hrvatske najbolje se odra­žavaju na području nacionalnoga gospodarstva (tablica 7). Odlazak na rad u inozemstvo ima dva učinka: prvo, zapošljavanjem u inozemstvu značajno je smanjena potencijalna nezaposlenost i, drugo, dio registriranih nezapo­slenih otišao je na rad u inozemstvo (Akrap i Strmota, 2015: 71-79). Stoga je jasno da je iseljavanje pogodovalo statistici nezaposlenih, kojom se neri­jetko barata u politikantske svrhe kao relevantnim pokazateljem ekonom­skoga razvoja i rasta (Akrap i Strmota, 2015: 71-79). Negativne posljedice snažnoga iseljavanja vidljive su odmah i bez vremenskoga odmaka. One se očituju kroz smanjenu potrošnju i smanjenje ukupne zaposlenosti u zemlji te smanjenje proračunskih prihoda i rashoda zbog pada broja poreznih ob­veznika i proračunskih korisnika. Kako glavninu iseljenika čini radno ak­tivno stanovništvo, najveći gubitak imat će prihodna strana proračuna (usp. Akrap, Strmota i Ivanda, 2017: 549).

Dodatni je problem i sama struktura državnoga proračuna jer većina proračunskih prihoda dolazi od oporezi­vanja potrošnje (PDV i trošarine), a znatni dio proračunskih rashoda odlazi na mirovine (Ministarstvo financija RH, 2016). To će zasigurno dovesti do još većih pritisaka na mirovinski sustav u Hrvatskoj, uz ionako iznimno nepovoljni omjer aktivnih osiguranika i umirovljenika (usp. Akrap, Strmota i Ivanda, 2017: 549). Omjer radnika i umirovljenika jest 1,16 : 1 (Statističke informacije 2016., 2016).

U studiji »Demografski razvoj kao temelj planiranja razvoja mirovinskog sustava« Stjepan Šterc navodi da će uslijed iseljavanja rasti troškovi za zdravstveno osiguranje i njegu, pa će biti nemoguće odr­žati postojeći mirovinski i zdravstveni sustav. Nastavi li se ovakav tempo, Hrvatska će uskoro imati opterećenje od tri neaktivna na jednoga aktivnog osiguranika, što mirovinski sustav, prema prognozi navedene studije, može izdržati još samo pet godina (Šterc, 2017).

Iseljavanje se odražava i na obrazovni sustav u Hrvatskoj. Broj djece u predškolskom odgoju te u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju sma­njuje se. Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju kako se ukupni broj učenika/djece školske dobi u deset godina, od školske godine 2004./2005. (kada ih je bilo 391.112), u školskoj godini 2014./2015. smanjio na 322.998 – za čak 68.114, što je jednako prosječnom broju stanovnika jedne hrvatske županije (Župarić-Iljić, 2016: 10).

S druge strane, problemi koji su doveli do masovnog iseljavanja mladih Hrvata iz BiH nisu vezani samo uz razloge koji se najčešće navode, rat te političku i ekonomsku nestabilnost u protekla dva i pol desetljeća. Proble­mi su strukturne prirode i rezultat su sustavne nebrige svih dosadašnjih vlasti i režima za iseljeništvo i za život građana u zemlji u cjelini. Primjerice migracijska politika i strategija u BiH nije nikada postojala, a ne postoji ni danas, unatoč brojnim institucijama kojima bi to trebalo biti u opisu posla. Danas je nema ni Hrvatska, a posljednja se doimala kao da je prepisana od neke useljeničke zemlje jer se uopće nije bavila iseljavanjem stanovništva (Božić, 2014).

Ozbiljan strukturni problem u Hrvatskoj je, kao i u BiH, što su gradovi srednje veličine tijekom cijelog 20. stoljeća zamjetno zaostajali u popula­cijskoj dinamici u odnosu na glavni grad. Srednji gradovi trebali su gos­podarskim i društvenim razvojem zadržati stanovništvo iz svoga širega gravitacijskog područja, no zbog nepostojeće modernizacije to nisu uspjeli (Akrap, 2014: 33). Zato se seosko stanovništvo selilo prema najvećim sredi­štima zaobilazeći male i srednje gradove, a često i najveće urbane sredine u zemlji (Akrap, 2004: 675-699). Prema Akrapu, upravo je to bitno za ra­zumijevanje sadašnjeg stanja i objašnjenje zašto se hrvatsko stanovništvo uvijek odlijevalo prema inozemstvu. Hrvatska se razvijala centralizirano i monocentrično, pa su loši ekonomski parametri dijelom i izravna posljedi­ca nejednakoga prostornog razvoja hrvatskog teritorija kao cjeline (Akrap, 2004: 675-699). Većina manjih mjesta naprosto je životarila gotovo bez ika­kva ekonomskog i kulturnog sadržaja, pa ne čudi da su mladi iskoristili prvu priliku za »bijeg« iz zemlje.

 

 

 

Iako Njemačka nema neku strategiju koja bi ciljala na to da se veliki dio prostora Hrvatske i BiH isprazni, čini se da se upravo to događa. Prema studiji njemačke Zaklade Bertelsmann Stiftung (2015), broj radno sposobnih ljudi u Njemačkoj smanjit će se s oko današnjih 45 milijuna na manje od 29 milijuna do 2050. godine, što je pad za trećinu svih zaposlenih. Stoga je pre­ma toj studiji Njemačka primorana svake godine uvesti minimalno 500.000 radnika kako bi održala tržište rada i funkcionalan mirovinski sustav na današnjoj razini. Useljavanje iz zemalja EU-a ubuduće će pak opadati zbog općega demografskog deficita u EU-u, pa će imigranti budućnosti stoga morati biti useljavani iz regija s velikim natalitetom – od Indije i Pakistana do Afrike – dakle iz zemalja s velikom kulturološkom razlikom i slabim obrazovnim sustavom. Stoga je jasno da će Njemačkoj u idućem razdoblju biti iznimno bitno uvesti što veći broj radnika iz zemalja EU-a i šire Europe. Upravo zbog toga i smatramo da će se u sljedećem razdoblju dogoditi izni­mno »usisavanje« radne snage iz područja Hrvatske, ali i cijele jugoistoč­ne Europe. Smatramo da je vrlo izgledan nastavak iseljavanja mlade radne snage svih stupnjeva obrazovanja i različitih profesija iz Hrvatske.

Istraživanja navode kako je ukupna radna snaga u jugoistočnoj Europi bez intenzivnog iseljavanja od 1990. do 2016. mogla biti veća od 10 do 20% od današnje (Atoyan i sur., 2016). Danas imamo čitav niz naselja čijih je članova više u Njemačkoj nego u matičnoj zemlji (primjerice hrvatska sela u općinama Orašju i Šamcu). Nijemci svakako dobro znaju da su Hrvati ide­alni radnici za potrebe njemačkoga gospodarstava jer su svojom obrazov­nom razinom i načinom života već i prije dolaska u Njemačku prilagođeni potrebama njemačkog društva i tržišta rada. Integracija Hrvata u Njemačku košta nekoliko puta manje od useljenika iz arapskih zemalja i zbog toga su uvijek dobrodošli. Dokaze za to vidimo u njemačkim medijima, koji vrlo često pišu o izvrsnoj integriranosti Hrvata u Njemačkoj (Ex-Jugoslawen in Deutschland., 2009).

 

Izvor: Tado Jurić, Suvremeno iseljavanje Hrvata u Njemačku: karakteristike i motivi, Migracijske i etničke teme, Vol. 33 No. 3, 2017.

 

 

WordPress Cookie Plugin by Real Cookie Banner