Suvremeno iseljavanje Hrvata u Njemačku I

 

U radu su predstavljeni rezultati istraživanja motiva i karakteristika novijih iseljavanja Hrvata u Saveznu Republiku Njemačku. Prema percepciji samih iseljenika, glavni motivi iseljavanja nisu ekonomski. Analiza iseljeničkih stavova pokazala je da je glavni poticaj odlasku iz zemlje predodžba da u Hrvatskoj nisu institucionalizirane vrijednosti radne etike i uopće poštenja te iseljenici smatraju da se hrvatsko društvo moralno slomilo.

Rad se temelji na istraživanju provedenom u Njemačkoj kombiniranom metodologijom. Podaci su prikupljeni metodama ankete i polustrukturiranog intervjua tijekom 2017., na uzorku od 1200 Hrvata iseljenih u Njemačku. Kao polazište u analizama su upotrijebljeni i službeni hrvatski i njemački statistički podaci, koji su poslužili kao deskriptivni i komparativni okvir provedene studije. Rezultati istraživanja pokazali su povezanost između političke etike, slabih institucija i iseljavanja. Usto, postojanje razgranatih hrvatskih migrantskih mreža iz prošlosti u Njemačkoj olakšava i potiče migraciju.

Broj iseljenih u Njemačku znatno je veći od onoga koji bilježi službena statistika, a osnovni su trendovi iseljavanja sljedeći: većinom se iseljavaju mlade osobe između dvadeset i četrdeset godina, koje su pretežito bile zaposlene te se u pravilu iseljavaju s cijelim obiteljima. Iseljeni Hrvati svojim su »novim životom« u Njemačkoj u pravilu vrlo zadovoljni i nisu požalili što su se odselili u Njemačku.

 

 

Međunarodne migracije nisu interesno neutralne i ne događaju se slučaj¬no, nego se proizvode. One nisu slučajan društveni fenomen (Mesić, 2014: 176). Hrvatska, kao ekonomski i populacijski slabije razvijena zemlja, u globalizacijskim je procesima više izložena moćnim migracijskim silnicama nego što na njih može utjecati, a ulaskom u EU, čija je temeljna vrijednost mobilnost radne snage, njena je pozicija u tome još više oslabjela (Mesić, 2014: 176). 

Hrvatska se i prije recentnog vala iseljavanja ubrajala među eu¬ropske zemlje s najizraženijim i najdugotrajnijim iseljavanjem, uzrokovanim brojnim povijesnim, političkim i ekonomskim okolnostima. Iseljavanje je imalo takve razmjere da se u pojedinim razdobljima više od trećine hrvat¬skoga naroda nalazilo izvan granica svoje domovine (Čizmić, Sopta i Šakić, 2005: 14).
Tijekom iseljavanja šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća Hrvati su najviše odlazili u SR Njemačku. Godine 1972. radnici s područja bivše SFRJ s brojem od gotovo pola milijuna zauzimali su prvo mjesto među svim skupinama stranih radnika u SR Njemačkoj.[1]

Uračunavši neprijavljene, smatra se da je potkraj osamdesetih njihov ukupni broj iznosio od 650.000 do 700.000. Statistički podaci, iako nisu precizni, pokazuju da je među nji­ma bilo najviše Hrvata (sve do osamostaljenja njemačka službena statistika poznavala je samo Jugoslavene) (Čizmić, Sopta i Šakić, 2005: 232). Prema Popisu stanovništva iz 1971., iz Hrvatske je bilo 196.000 radnika privremeno zaposlenih u europskim državama (Stanković, 1982). Od toga je velika ve­ćina bila upravo u Njemačkoj. Istraživanje Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar[2] o povratnicima pokazuje da je petina migrirala zbog političkih razlo­ga, a dvije trećine zbog ekonomskih ili mješavine ekonomskih i političkih. Politički motivi dominirali su u prvome hrvatskom poslijeratnom iseljenič­kom valu, a ekonomski od šezdesetih do devedesetih godina (Čizmić, Sopta i Šakić, 2005: 478-479).

Nema sumnje da su i današnje migracije usmjerene ponajprije na Njemačku.[3] Razlog tomu upravo su velikim dijelom razgranate hrvatske migrantske mreže iz prošlosti u Njemačkoj i tzv. tradicija iseljavanja Hrvata u Njemačku. Naime brojna naselja u Hrvatskoj i BiH imaju više osoba u Njemačkoj nego u matičnim zemljama (usp. Akrap, 1998). Obiteljska, rod­binska i druga posredništva pri iseljavanju imaju veliku ulogu u cijelom fenomenu.

Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju 2013. dolazi do pojača­nog iseljavanja Hrvata u Njemačku (prvo veliko iseljavanje bilo je tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina 20 stoljeća, a drugo tijekom Domovin­skog rata). Masovno iseljavanje počinje 1. srpnja 2015., kada Njemačka otva­ra svoje tržište rada za radnike s hrvatskom putovnicom. Hrvatska vlada u to je vrijeme preko službenih kanala EU-a lobirala da Njemačka otvori granice za hrvatske radnike, tj. da ne produlji restrikcije za zapošljavanje hrvatskih državljana. Naime slobodan protok radnika za neke zemlje ne počinje s datumom pristupanja članice Europskoj uniji. Svaka stara članica EU-a ima pravo uvesti restrikcije za zapošljavanje radnika novim članica­ma do maksimalnih sedam godina. Njemačka je to ograničenje ukinula u srpnju 2015.

Iako su mnogi predviđali umjeren utjecaj, pokazalo se da je ulazak u Europsku uniju bio značajni moment koji je uklanjanjem barijera mobilnosti stvorio nove perspektive i alternativu i uvelike pospješio odlazak hrvatskog stanovništva u potrazi za boljim životom.

 

SUVREMENE MIGRACIJE U NJEMAČKU

Točni broj iseljenih iz Hrvatske nije problematično dati samo u proma­tranom razdoblju. Veliki problem s procjenama migracija kontinuirano se isticao u različitim razdobljima. Nakon što bi došlo do jačeg iseljavanja, uglavnom su se nizale različite procjene broja iseljenih, koje su u pravilu bile nepouzdane. Ne umanjujući vrijednost znanstvenih istraživanja i par­cijalnih analiza, priklanjamo se mišljenju Akrapa, Strmote i Ivande (2017) da su jedinu sveobuhvatnu raščlambu iseljavanja iz Hrvatske u prethodnim migracijskim etapama u svim glavnim aspektima do danas dali samo Rogić i Čizmić (2011).

Procjene broja iseljenih iz Hrvatske tijekom najnovijeg iseljavanja iz ze­mlje temeljimo na podacima Državnoga zavoda za statistiku Republike Hr­vatske i Njemačkoga saveznog ureda za statistiku (Destatis). Pritom valja imati u vidu da nije zanemariv broj hrvatskih iseljenika koje ni hrvatska ni njemačka službena statistika nisu registrirale. Takav je pristup ujedno i naj­veće ograničenje istraživanja migracija, naročito s obzirom na to da prema zakonu osobe koje napuste zemlju moraju o tome obavijestiti Ministarstvo unutarnjih poslova, no budući da se prekršajna odredba u praksi ne provo­di, velika većina građana to ne čini. Stoga dolazi do disproporcije stvarnoga stanja iseljenih i hrvatske službene statistike (usp. Akrap, Strmota i Ivanda, 2017: 545).

No svakako je potrebno biti oprezan i u interpretaciji njemačkih demo­grafskih statistika jer je riječ o registru stanovništva prema državljanstvu, pa je nemoguće razdvojiti Hrvate iz Hrvatske od Hrvata iz Bosne i Hercego­vine kao vrlo velikoga izvorišta hrvatskih iseljenika, a usto se novorođena djeca automatski smatraju državljanima Njemačke.

Stanovništvo EU-a rođeno u drugim zemljama čini oko deset posto nje­zina ukupnog stanovništva. Pojedine europske države imaju i znatno viši postotak svojih stanovnika rođenih negdje drugdje (Irska 14,1%; Francuska 10,7%) (Mesić, 2014: 162). Njemačka s više od deset milijuna stranaca pred­njači u Europi.

U Njemačkoj je ukupni udio imigranata (zajedno sa stranim radnim migrantima i »povratnicima«, pripadnicima njemačke etničke manjine iz Istočne Europe) u cjelokupnoj populaciji 14%, čime je prema svim pokaza­teljima postala tipična useljenička zemlja. U najužem shvaćanju broj strana­ca u Njemačkoj iznosi više od deset milijuna (Mehr als 10 Millionen Auslander in Deutschland, Destatis, 2017), što je ujedno i najveći broj stranaca u jednoj europskoj državi.

Najbrojniji su Turci, kojih je službeno oko 3,5 milijuna (1,35 milijuna bez njemačkog državljanstva), zatim Poljaci (703.080) te Talijani (557.400) (Eurostat, 2016).

Pred ulazak Hrvatske u EU broj Hrvata u Njemačkoj iznosio je uklju­čujući i one s hrvatskim porijeklom[1] oko 367.000. Njemački podaci navo­de 240.543 uoči ulaska u EU (Destatis, 2015). Prema podacima hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj za 2001. godinu, Hrvata je u Njemačkoj bilo 308.337, dok se podaci njemačkih (nad)biskupija neznatno razlikuju. Taj broj obuhvaća sve one koji se izjašnjavaju Hrvatima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i drugih dijelova bivše SFRJ.

Polegubić (2015: 284) na osnovi podataka župnih knjiga hrvatskih kato­ličkih misija u Njemačkoj smatra da je u Njemačkoj do 2001. moglo biti iz­među 350.000 i 400.000 Hrvata, unatoč njemačkim statistikama, koje navode oko 220.000. Jer poznato je također da priličan broj Hrvata u Njemačkoj radi »na crno«, a oni se ne vode ni u kakvim statistikama. Pretpostavlja se da je takvih od pedeset do sto tisuća. U statistikama se ne vode ni oni koji imaju dvojno, njemačko ili neko drugo državljanstvo. Problem vođenja statistike također je u tome što od 2000. sva djeca koja se rode u Njemačkoj auto­matski dobivaju njemačko državljanstvo, a poslije se vode u statistikama njemačkih katoličkih župa i zajednica.

Kada pogledamo podatke Državnog zavoda za statistiku Republike Hr­vatske i usporedimo ih s onim iz SR Njemačke, vidimo da su potpuno neu­sklađeni (tablice 1 – 4, slika 1).

Tablica 1.   Broj stanovnika doseljenih u Njemačku i odseljenih iz nje 2009. – 2016.

  Doseljeni Odseljeni Migracijski saldo
2009. 733 459 274
2010. 456 775 -319
2011. 679 1061 -382
2012. 620 1883 -1263
2013. 913 2193 -1280
2014. 1095 7961 -6866
2015. 1770 12325 -10.555
2016. 2582 20432 -17.850

Izvor: Statistike u nizu, Migracije, DZS, Zagreb, 2017., https://www.dzs.hr/hrv/publication/ firstrelease/firstrel.asp

 

Tablica 2. Prijavljeni hrvatski građani u SR Njemačkoj 

1994. 2001. 2011. 2013. 2014. 2015. 2016.
176.251 223.819 220.199 240.543 263.347 297.895 332.605

Izvor: Destatis, http://www.destatis.de/

 

Tablica 3.   Broj hrvatskih državljana i stanovnika hrvatskog porijekla po saveznim pokrajinama, 2014, 2015 i 2016.

Pokrajina 2014. 2015. 2016.
Baden-Wurttemberg 82.092 92.092 101.595
Bayern 64.163 76.185 88.135
Nordrhein-Westfalen 41.043 41.043 48.610
Berlin 9131 9526 10.130
Niedersachsen 7429 8505 9605
Hamburg 5668 5990 6320

Izvori: Bevolkerung und Erwerbstdtigkeit. Auslandische Bevolkerung. Ergebnisse des Auslanderzentralregisters, Statistisches Bundesamt (Destatis), Wiesbaden, 2015; Bevolkerung und Erwerbstdtigkeit. Auslandische Bevolkerung. Ergebnisse des Ausldnderzentralregisters, Statistisches Bundesamt (Destatis), Wiesbaden, 2016.

 

 

Nastavak u blogu istog naziva, dio II.

 

Reference:

[1] Prema službenom popisu stanovništva iz 1955., u Njemačkoj je bilo 20.553 ljudi iz tadaš­nje Jugoslavije (Statistisches Jahrbuch der Deutschen Demokratischen Republik, 1955-1989). Nakon sklapanja međudržavnog ugovora između SR Njemačke i SFRJ, kojim su utvrđe­ni uvjeti zapošljavanja i prava radnika iz Jugoslavije, 1969., zabilježen je nagli porast na 226.290 radnika (Čizmić, Sopta i Šakić, 2005: 232).

[2] Istraživanje je provedeno na uzorku iseljenika koji su se nakon 1990. vratili u Hrvatsku (Šakić i sur., 1997).

[3] To pokazuju i podaci Državnog zavoda za statistiku prema kojima se od ukupnog broja odseljenih osoba iz Republike Hrvatske tijekom 2016. najviše osoba odselilo u Njemačku (Migracija stanovništva Republike Hrvatske u 2016., 2017).

Izvor:

Tado Jurić, Suvremeno iseljavanje Hrvata u Njemačku: karakteristike i motivi, Migracijske i etničke teme, Vol. 33 No. 3, 2017.

WordPress Cookie Plugin by Real Cookie Banner