U radu su predstavljeni rezultati istraživanja motiva i karakteristika novijih iseljavanja Hrvata u Saveznu Republiku Njemačku. Prema percepciji samih iseljenika, glavni motivi iseljavanja nisu ekonomski. Analiza iseljeničkih stavova pokazala je da je glavni poticaj odlasku iz zemlje predodžba da u Hrvatskoj nisu institucionalizirane vrijednosti radne etike i uopće poštenja te iseljenici smatraju da se hrvatsko društvo moralno slomilo.
Rad se temelji na istraživanju provedenom u Njemačkoj kombiniranom metodologijom. Podaci su prikupljeni metodama ankete i polustrukturiranog intervjua tijekom 2017., na uzorku od 1200 Hrvata iseljenih u Njemačku. Kao polazište u analizama su upotrijebljeni i službeni hrvatski i njemački statistički podaci, koji su poslužili kao deskriptivni i komparativni okvir provedene studije. Rezultati istraživanja pokazali su povezanost između političke etike, slabih institucija i iseljavanja. Usto, postojanje razgranatih hrvatskih migrantskih mreža iz prošlosti u Njemačkoj olakšava i potiče migraciju.
Broj iseljenih u Njemačku znatno je veći od onoga koji bilježi službena statistika, a osnovni su trendovi iseljavanja sljedeći: većinom se iseljavaju mlade osobe između dvadeset i četrdeset godina, koje su pretežito bile zaposlene te se u pravilu iseljavaju s cijelim obiteljima. Iseljeni Hrvati svojim su »novim životom« u Njemačkoj u pravilu vrlo zadovoljni i nisu požalili što su se odselili u Njemačku.
Međunarodne migracije nisu interesno neutralne i ne događaju se slučaj¬no, nego se proizvode. One nisu slučajan društveni fenomen (Mesić, 2014: 176). Hrvatska, kao ekonomski i populacijski slabije razvijena zemlja, u globalizacijskim je procesima više izložena moćnim migracijskim silnicama nego što na njih može utjecati, a ulaskom u EU, čija je temeljna vrijednost mobilnost radne snage, njena je pozicija u tome još više oslabjela (Mesić, 2014: 176).
Hrvatska se i prije recentnog vala iseljavanja ubrajala među eu¬ropske zemlje s najizraženijim i najdugotrajnijim iseljavanjem, uzrokovanim brojnim povijesnim, političkim i ekonomskim okolnostima. Iseljavanje je imalo takve razmjere da se u pojedinim razdobljima više od trećine hrvat¬skoga naroda nalazilo izvan granica svoje domovine (Čizmić, Sopta i Šakić, 2005: 14).
Tijekom iseljavanja šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća Hrvati su najviše odlazili u SR Njemačku. Godine 1972. radnici s područja bivše SFRJ s brojem od gotovo pola milijuna zauzimali su prvo mjesto među svim skupinama stranih radnika u SR Njemačkoj.[1]
Uračunavši neprijavljene, smatra se da je potkraj osamdesetih njihov ukupni broj iznosio od 650.000 do 700.000. Statistički podaci, iako nisu precizni, pokazuju da je među njima bilo najviše Hrvata (sve do osamostaljenja njemačka službena statistika poznavala je samo Jugoslavene) (Čizmić, Sopta i Šakić, 2005: 232). Prema Popisu stanovništva iz 1971., iz Hrvatske je bilo 196.000 radnika privremeno zaposlenih u europskim državama (Stanković, 1982). Od toga je velika većina bila upravo u Njemačkoj. Istraživanje Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar[2] o povratnicima pokazuje da je petina migrirala zbog političkih razloga, a dvije trećine zbog ekonomskih ili mješavine ekonomskih i političkih. Politički motivi dominirali su u prvome hrvatskom poslijeratnom iseljeničkom valu, a ekonomski od šezdesetih do devedesetih godina (Čizmić, Sopta i Šakić, 2005: 478-479).
Nema sumnje da su i današnje migracije usmjerene ponajprije na Njemačku.[3] Razlog tomu upravo su velikim dijelom razgranate hrvatske migrantske mreže iz prošlosti u Njemačkoj i tzv. tradicija iseljavanja Hrvata u Njemačku. Naime brojna naselja u Hrvatskoj i BiH imaju više osoba u Njemačkoj nego u matičnim zemljama (usp. Akrap, 1998). Obiteljska, rodbinska i druga posredništva pri iseljavanju imaju veliku ulogu u cijelom fenomenu.
Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju 2013. dolazi do pojačanog iseljavanja Hrvata u Njemačku (prvo veliko iseljavanje bilo je tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina 20 stoljeća, a drugo tijekom Domovinskog rata). Masovno iseljavanje počinje 1. srpnja 2015., kada Njemačka otvara svoje tržište rada za radnike s hrvatskom putovnicom. Hrvatska vlada u to je vrijeme preko službenih kanala EU-a lobirala da Njemačka otvori granice za hrvatske radnike, tj. da ne produlji restrikcije za zapošljavanje hrvatskih državljana. Naime slobodan protok radnika za neke zemlje ne počinje s datumom pristupanja članice Europskoj uniji. Svaka stara članica EU-a ima pravo uvesti restrikcije za zapošljavanje radnika novim članicama do maksimalnih sedam godina. Njemačka je to ograničenje ukinula u srpnju 2015.
Iako su mnogi predviđali umjeren utjecaj, pokazalo se da je ulazak u Europsku uniju bio značajni moment koji je uklanjanjem barijera mobilnosti stvorio nove perspektive i alternativu i uvelike pospješio odlazak hrvatskog stanovništva u potrazi za boljim životom.
SUVREMENE MIGRACIJE U NJEMAČKU
Točni broj iseljenih iz Hrvatske nije problematično dati samo u promatranom razdoblju. Veliki problem s procjenama migracija kontinuirano se isticao u različitim razdobljima. Nakon što bi došlo do jačeg iseljavanja, uglavnom su se nizale različite procjene broja iseljenih, koje su u pravilu bile nepouzdane. Ne umanjujući vrijednost znanstvenih istraživanja i parcijalnih analiza, priklanjamo se mišljenju Akrapa, Strmote i Ivande (2017) da su jedinu sveobuhvatnu raščlambu iseljavanja iz Hrvatske u prethodnim migracijskim etapama u svim glavnim aspektima do danas dali samo Rogić i Čizmić (2011).
Procjene broja iseljenih iz Hrvatske tijekom najnovijeg iseljavanja iz zemlje temeljimo na podacima Državnoga zavoda za statistiku Republike Hrvatske i Njemačkoga saveznog ureda za statistiku (Destatis). Pritom valja imati u vidu da nije zanemariv broj hrvatskih iseljenika koje ni hrvatska ni njemačka službena statistika nisu registrirale. Takav je pristup ujedno i najveće ograničenje istraživanja migracija, naročito s obzirom na to da prema zakonu osobe koje napuste zemlju moraju o tome obavijestiti Ministarstvo unutarnjih poslova, no budući da se prekršajna odredba u praksi ne provodi, velika većina građana to ne čini. Stoga dolazi do disproporcije stvarnoga stanja iseljenih i hrvatske službene statistike (usp. Akrap, Strmota i Ivanda, 2017: 545).
No svakako je potrebno biti oprezan i u interpretaciji njemačkih demografskih statistika jer je riječ o registru stanovništva prema državljanstvu, pa je nemoguće razdvojiti Hrvate iz Hrvatske od Hrvata iz Bosne i Hercegovine kao vrlo velikoga izvorišta hrvatskih iseljenika, a usto se novorođena djeca automatski smatraju državljanima Njemačke.
Stanovništvo EU-a rođeno u drugim zemljama čini oko deset posto njezina ukupnog stanovništva. Pojedine europske države imaju i znatno viši postotak svojih stanovnika rođenih negdje drugdje (Irska 14,1%; Francuska 10,7%) (Mesić, 2014: 162). Njemačka s više od deset milijuna stranaca prednjači u Europi.
U Njemačkoj je ukupni udio imigranata (zajedno sa stranim radnim migrantima i »povratnicima«, pripadnicima njemačke etničke manjine iz Istočne Europe) u cjelokupnoj populaciji 14%, čime je prema svim pokazateljima postala tipična useljenička zemlja. U najužem shvaćanju broj stranaca u Njemačkoj iznosi više od deset milijuna (Mehr als 10 Millionen Auslander in Deutschland, Destatis, 2017), što je ujedno i najveći broj stranaca u jednoj europskoj državi.
Najbrojniji su Turci, kojih je službeno oko 3,5 milijuna (1,35 milijuna bez njemačkog državljanstva), zatim Poljaci (703.080) te Talijani (557.400) (Eurostat, 2016).
Pred ulazak Hrvatske u EU broj Hrvata u Njemačkoj iznosio je uključujući i one s hrvatskim porijeklom[1] oko 367.000. Njemački podaci navode 240.543 uoči ulaska u EU (Destatis, 2015). Prema podacima hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj za 2001. godinu, Hrvata je u Njemačkoj bilo 308.337, dok se podaci njemačkih (nad)biskupija neznatno razlikuju. Taj broj obuhvaća sve one koji se izjašnjavaju Hrvatima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i drugih dijelova bivše SFRJ.
Polegubić (2015: 284) na osnovi podataka župnih knjiga hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj smatra da je u Njemačkoj do 2001. moglo biti između 350.000 i 400.000 Hrvata, unatoč njemačkim statistikama, koje navode oko 220.000. Jer poznato je također da priličan broj Hrvata u Njemačkoj radi »na crno«, a oni se ne vode ni u kakvim statistikama. Pretpostavlja se da je takvih od pedeset do sto tisuća. U statistikama se ne vode ni oni koji imaju dvojno, njemačko ili neko drugo državljanstvo. Problem vođenja statistike također je u tome što od 2000. sva djeca koja se rode u Njemačkoj automatski dobivaju njemačko državljanstvo, a poslije se vode u statistikama njemačkih katoličkih župa i zajednica.
Kada pogledamo podatke Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske i usporedimo ih s onim iz SR Njemačke, vidimo da su potpuno neusklađeni (tablice 1 – 4, slika 1).
Tablica 1. Broj stanovnika doseljenih u Njemačku i odseljenih iz nje 2009. – 2016.
| Doseljeni | Odseljeni | Migracijski saldo | |
| 2009. | 733 | 459 | 274 |
| 2010. | 456 | 775 | -319 |
| 2011. | 679 | 1061 | -382 |
| 2012. | 620 | 1883 | -1263 |
| 2013. | 913 | 2193 | -1280 |
| 2014. | 1095 | 7961 | -6866 |
| 2015. | 1770 | 12325 | -10.555 |
| 2016. | 2582 | 20432 | -17.850 |
Izvor: Statistike u nizu, Migracije, DZS, Zagreb, 2017., https://www.dzs.hr/hrv/publication/ firstrelease/firstrel.asp
Tablica 2. Prijavljeni hrvatski građani u SR Njemačkoj
| 1994. | 2001. | 2011. | 2013. | 2014. | 2015. | 2016. |
| 176.251 | 223.819 | 220.199 | 240.543 | 263.347 | 297.895 | 332.605 |
Izvor: Destatis, http://www.destatis.de/
Tablica 3. Broj hrvatskih državljana i stanovnika hrvatskog porijekla po saveznim pokrajinama, 2014, 2015 i 2016.
| Pokrajina | 2014. | 2015. | 2016. |
| Baden-Wurttemberg | 82.092 | 92.092 | 101.595 |
| Bayern | 64.163 | 76.185 | 88.135 |
| Nordrhein-Westfalen | 41.043 | 41.043 | 48.610 |
| Berlin | 9131 | 9526 | 10.130 |
| Niedersachsen | 7429 | 8505 | 9605 |
| Hamburg | 5668 | 5990 | 6320 |
Izvori: Bevolkerung und Erwerbstdtigkeit. Auslandische Bevolkerung. Ergebnisse des Auslanderzentralregisters, Statistisches Bundesamt (Destatis), Wiesbaden, 2015; Bevolkerung und Erwerbstdtigkeit. Auslandische Bevolkerung. Ergebnisse des Ausldnderzentralregisters, Statistisches Bundesamt (Destatis), Wiesbaden, 2016.
Nastavak u blogu istog naziva, dio II.
Reference:
[1] Prema službenom popisu stanovništva iz 1955., u Njemačkoj je bilo 20.553 ljudi iz tadašnje Jugoslavije (Statistisches Jahrbuch der Deutschen Demokratischen Republik, 1955-1989). Nakon sklapanja međudržavnog ugovora između SR Njemačke i SFRJ, kojim su utvrđeni uvjeti zapošljavanja i prava radnika iz Jugoslavije, 1969., zabilježen je nagli porast na 226.290 radnika (Čizmić, Sopta i Šakić, 2005: 232).
[2] Istraživanje je provedeno na uzorku iseljenika koji su se nakon 1990. vratili u Hrvatsku (Šakić i sur., 1997).
[3] To pokazuju i podaci Državnog zavoda za statistiku prema kojima se od ukupnog broja odseljenih osoba iz Republike Hrvatske tijekom 2016. najviše osoba odselilo u Njemačku (Migracija stanovništva Republike Hrvatske u 2016., 2017).
Izvor:
Tado Jurić, Suvremeno iseljavanje Hrvata u Njemačku: karakteristike i motivi, Migracijske i etničke teme, Vol. 33 No. 3, 2017.