Politički aspekti iseljavanja Hrvata iz Bosne i Hercegovine u Njemačku

 

                                                          

Demografska problematika postaje po svemu sudeći ključno nacionalno i sigurnosno pitanje Bosne i Hercegovine. Zemlja je izgubila gotovo milijun stanovnika u odnosu na predratnu brojku, a u postocima su Hrvati doživjeli najveći demografski pad. Na djelu je vrlo vjerojatno povijesni odlazak Hrvata iz BiH nakon kojeg povratka više nema, a koji je dobrim dijelom uvjetovan političkom situacijom u zemlji.

U isto vrijeme iseljeni Hrvati iz BiH su svojim „novim životom“ u Njemačkoj iznimno zadovoljni, čak 73,20 % njih nije požalilo što je odselilo u Njemačku. Više od polovice ima negativan osobni stav prema BiH a samo 15,2 posto razmišlja o povratku  u nekom kratkoročnom ili srednjoročnom periodu. Veliki postotak počinje doživljavati Njemačku svojom domovinom.

Većina navodi kao motiv migracije političku i društvenu situaciju i gubitak svake nade i vjere da se zemlja može usmjeriti u dobrom smjeru. Rad se temelji na istraživanju provedenim u Njemačkoj metodom ankete,  online-ankete i polustrukturiranim intervjuom tijekom 2017., na uzorku od 377 iseljenih Hrvata iz BiH.

 

  1. Uvod

Demografska problematika postaje po svemu sudeći ključno nacionalno i sigurnosno pitanje Bosne i Hercegovine. Vremena kad je ljudski potencijal bio postojan i kada političare nije bilo briga za radnu snagu i kako će ona utjecati na gospodarski i ukupni razvoj zemlje su prošla. No unatoč važnosti fenomena iseljavanja Hrvata iz Bosne i Hercegovine u BiH je, kao i u Hrvatskoj, danas vrlo malo stručnih, a još manje znanstvenih radova[1] koji se bave najnovijim analizama migracija Hrvata iz BiH u Njemačku.[2] Istraživanje na kojem se temelji ovaj rad usredotočeno je na dimenzije koje imaju objašnjavajuću vrijednost, a provedeno je u SR Njemačkoj metodom ankete,  online-ankete i posredstvom polustrukturiranog intervjua tijekom 2017., na uzorku od 377 ispitanika iseljenih u Njemačku u protekle četiri godine, starijih od osamnaest godina. Ono je prvo sustavno istraživanje ovog tipa. Uzorak je sakupljen putem mreže hrvatske nastave u Njemačkoj, mreže hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj i Facebook grupe: Idemo u svijet-Njemačka. Provedeno istraživanje ne potvrđuje procjenu migracija rađenih u BiH u proteklih 5 godina.[3] 

 

  1. Rezultati istraživanja

2.1. Dosadašnja istraživanja u BiH

U Bosni i Hercegovini ne postoji nikakav sustav praćenja iseljeničkih tokova niti postoje podaci o povratku iseljenika.[4] Sve spoznaje kojima država o fenomenu iseljavanja raspolaže su sljedeće: Bosna i Hercegovina je tipična iseljenička zemlja suočena s kontinuiranom emigracijom stanovništva, prouzročenom lošom ekonomskom[5] ali i političkom situacijom u zemlji. Prema podacima Svjetske banke BiH je na drugom mjestu u Europi po obujmu iseljavanja u odnosu na ukupan broj stanovnika s oko dva milijuna iseljenika, što čini 45% ukupne populacije Bosne i Hercegovine.[6] Osim raseljavanja 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća i tijekom rata 1990-ih, kada je pokrenuto više od polovice stanovništva, oko 2,2 milijuna osoba, čitav poslijeratni period je obilježen nastavkom iseljavanja.[7] Iseljavanje teče osim prema susjednim zemljama Hrvatskoj i Srbiji najviše prema Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i skandinavskim zemljama. Država je suočena s odljevom pameti: postotak emigracije visokoobrazovanih iznosi 23,9% (ljekara 11,1%)[8] po čemu BiH zauzima jedno od vodećih mjesta u Europi i svijetu. Prema podacima Centralne banke iseljenici godišnje pošalju u zemlju između 2 i 2,5 milijarde Konvertibilnih maraka, što je daleko više od direktnih stranih investicija i međunarodne razvojne pomoći zemlji.[9] Iz ovog kratkog pregleda informacija kojima raspolažu institucije BiH u vezi iseljavanja iz BiH je vidljivo da tu ne postoji niti jedna sustavna strategija niti politka. Čak štoviše u jedinom institucionalnom dokumentu koja se bavi tim pitanjem „Strategija u oblasti migracija i azila i akcijski plan za razdoblje 2016-2020.“ se ne predlaže niti jedna mjera za smanjivanje iseljavanja iz zemlje.

 

 

 

2.2. Rezultati istraživanja političkog aspekta iseljavanja Hrvata iz BiH u Njemačku

Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine dolazi do većeg iseljavanja Hrvata u Njemačku, a masovno iseljavanje počinje 1. srpnja 2015. godine, kada Njemačka otvara svoje tržište rada za radnike s hrvatskom putovnicom. Od te godine pratimo kontinuiran porast broja iseljenih Hrvata.

Prema nevladinoj organizaciji „Unija za održivi povratak i integracije BiH“ Iz BiH se od 2013. do 2017. iselilo 151.101 osoba. Samo u 2017. iz BiH je iselilo 35.377 osoba. Najveće iseljavanje je  iz Bosanske Posavine, pogotovu iz Orašja, Domaljevca-Šamca i Odžaka. Tako se iz Posavine samo tijekom 2017. godine iselilo 10.000 osoba.[10] Stanovništvo je tako prepolovljeno u odnosu na stanje 1991.[11]

Među očekivanim rezultatima je da je većinu Hrvata iz BiH u najnovijem iseljeničkom valu motivirala želja za sociopolitičkom i ekonomskom sigurnošću, a koju je većina pronašla u Njemačkoj kao percipiranoj državi blagostanja. Uz ovo dolazi i snaga potisnih ekonomskih činilaca, u smislu nižih plaća u BiH u usporedbi s Njemačkom. No istraživanje pokazuje i da su politički čimbenici odigrali značajnu ulogu pri migraciji u inozemstvo. Iz literature je poznato da percepcija sociopolitičke nestabilnosti određuje u velikom broju slučajeva sklonost k traženju životnih alternativa.[12]

 

Grafikon 1. Čimbenici koji su najviše utjecali na odlazak iz zemlje

 

Nemoral političkih elita, pravna nesigurnost, nepotizam i korupcija su pri vrhu motiva koji su pridonijeli iseljavanju. Kroz intervjue nadalje doznajemo da su politička neizvjesnost i nestabilnost mnogima bili poticaj za odlazak. Ovo potvrđuje i istraživanje Stjepana Šterca: “Jedno od naših istraživanja pokazalo je da mladi dominantno ne iseljavaju zbog nezaposlenosti i financijskih problema, već zato što ne vjeruju u hrvatsku budućnost! Istraživanje je pokazalo da im čak nije bitno koja politička opcija upravlja (…) nego im je bitna čvrsta ruka upravljanja – da osjete sigurnost i izvjesnu budućnost.“[13] (…) Da, političari izravno svojim odlukama i postupcima utječu na odlazak.“ (…) Razlog? Politička sebičnost, interesna povezivanja, financijsko-gospodarski pristup bez vrednovanja ljudskog potencijala i još puno toga.“ [14]

Grafikon 2. Motivi iseljavanja

Danas malo tko može vjerovati da u BiH može doći do ozbiljnog gospodarskog rasta u narednih pet do deset godina. No to ne znači da se ne može ništa učiniti po pitanju zadržavanja mladih u zemlji. Istraživanje pokazuje da mladi Hrvati ne odlaze radi novca, odnosno da bi se obogatili. Bogatstvo nikome od njih nije ključna vrijednost. Prema Štercu su sadašnji  postupci kako u hrvatskoj tako i u BiH samo dio socijalne politike i ništa više. Nema konkretnih mjera poput apsolutne zaštite žena u trudnoći i na porodiljskom (radno pravo, ekonomska i financijska sigurnost i slično), povezivanje s iseljeništvom, postavljanje ove problematike na najvišu moguću razinu djelovanja, razrada koncepcije regionalnog razvoja, samozapošljavanja mladih, razvoj obrta i OPG-ova.[15]

Drugi set problema je srednjoškolski i akademski sustav koji je tako posložen da se zapravo mladu populaciju obrazuje za iseljavanje. Taj raskorak između broja završenih stručnjaka nekog profila na akademskim studijima i stvarne potrebe u BiH i Hrvatskoj je takav da se ti ljudi ni ne mogu zaposliti u ovim zemljama! Najvećem dijelu akademske zajednice je prema Štercu zapravo samo stalo da zadrže svoje statuse, uključujući i političare koji ne vide dalje od vlastitih interesa. Tako je danas u BiH i Hrvatskoj dosegnuta najveća razina političke sebičnosti ikada.[16]

 

Grafikon 3. Vrijednosni sustav

Iz vrijednosnog sustava iseljenika iz BiH vidimo da najveći broj ispitanika traži sigurnost i političku i pravnu stabilnost. Pored obitelji ove su vrijednosti uvjerljivo najvažnije svim hrvatskim iseljenicima.

Istraživanje nadalje pokazuje da su danas visokoobrazovani, zaposlene osobe i osobe u braku znatno skloniji migriranju, što u prijašnjim migracijama nije bio slučaj. Tzv. „subjektivni motivi“ također nisu zanemarivi jer veliki broj iseljenika očekuje subjektivne dobiti od seljenja i motivira ih želja da dožive i upoznaju nešto novo ili da se usavrše u vlastitoj profesiji.

Najveću sklonost migriranju iskazuju osobe u dobi između 25 i 40 godina,[17] a među njima je znatan broj žena u fertilnoj dobi, koje su nositeljice biološke obnove populacije. S obzirom na regionalnu pripadnost ispitanika, najveću sklonost migriranju iskazuju ispitanici s područja Bosanske Posavine, zatim iz Hercegovine i na koncu iz srednje Bosne. Istraživanjem dokazujemo i da je dominanto obilježje ovoga iseljeničkoga vala iseljavanje kompletnih obitelji, što je u prijašnjim migracijama u Njemačku bio rijedak slučaj.

Posebno je zanimljivo pogledati rezultate ocjene zadovoljstva svojim „novim životom“ u Njemačkoj, prema kojima je čak 73,20 % ispitanika zadovoljno, a svega 3,80 % nezadovoljno. Nadalje vidimo da je 73 posto hrvatskih građana zadovoljno svojom plaćom u Njemačkoj, dok samo pet posto nije zadovoljno. Čak je i po pitanju smještaja, koje se najčešće spominje kao najspornija stavka života u Njemačkoj, velika većina zadovoljna – 69%, dok je svega 7,2 % nezadovoljno svojim smještajem.

 

Grafikon 4. Zadovoljstvo životom u Njemačkoj iseljenika iz BiH

 

Što se tiče pitanja povratka ili ostanka, većina se sve do mirovine odlučuje za ostanak u Njemačkoj (85 %). Samo 15 posto razmišlja o povratku  u nekom kratkoročnom ili srednjoročnom periodu – 47 % bi se eventualno moglo vratiti samo kada budu u mirovini. Za 38% ispitanika povratak ne dolazi ni u kojem slučaju u obzir. Ljudi koji su odselili su za zemlju dakle u najvećem broju slučajeva zauvijek izgubljeni. Po svemu sudeći neće doći do znatnih „potresa“ nacionalnog identiteta i „odnarodnjavanja“ jer većina, 65 posto ispitanika, smatra njegovanje domovinske baštine (kulture, jezika, tradicije) u iseljeništvu bitnim i spremno se aktivirati u tom pogledu. No, znamo da je to uvijek tako u prvoj generaciji iseljenika.

 Grafikon 5. Razmišljate li o povratku u BiH?

 

Jedna od pretpostavki ovog rada je da je veliki dio iseljenih građana Hrvatske u novom iseljeničkom valu porijeklom iz BiH. Vidimo da se oni po završetku rata često  nisu mogli ili htjeli vratiti u svoj zavičaj te da su zbog toga najčešće izabrali Hrvatsku za daljnji život. Upravo su Hrvati iz BiH najčešće već imali iskustvo migracije u Njemačku tijekom Domovinskog rata pa su se u ovome valu „najlakše“ i odlučili za ponovnu migraciju.  Sudeći prema dobivenim podacima 1/3 svih iseljenih građana Hrvatske u Njemačku je porijeklom iz BiH.

Trošak integracije  Hrvata iz BiH Hrvatsku nije koštao ništa. Sada kada Hrvatska uslijed iseljavanja bude morala uvoziti radnu snagu, bit će očito koliko je integracija skupa i koliko su Hrvati iz BiH bili dragocjeni. Hrvatska naprosto nema sredstava za programe integracije stranaca. A situacija u BiH je još lošija. Tako se sa svakim iseljenim Hrvatom zapravo gubi ne samo novac uložen u njegovo obrazovanje nego i dobiva visok trošak integracije osobe koja će doći na njegovo mjesto. Zadnji podaci CIA-e govore da će Hrvatska do 2060 morati uvesti jedan milijun useljenika.[18] Anđelko Akrap pokazuje da će se zbog iseljavanja iz BiH, udio Srba i Hrvata u BiH i dalje smanjivati, dok će udio Bošnjaka rasti jer su u prosjeku najmlađi i manje se iseljavaju od Hrvata i Srba.[19] Kod Bošnjaka je potpuno druga situacija i kod njih neće biti negativnih demografskih pokazatelja jer će se uz pozitivan prirast u BiH i useljavati muslimansko stanovništvo, na što hrvatska i srpska populacija ne mogu računati.

 

Nastavak teksta – vidi drugi dio

Reference:

[1] Jedini izuzetak su radovi Stjepana Šterca.

[2] Dijelovi ovog istraživanja su ustupljeni za potrebe časopisa Udruge bosanskih Hrvata „Prsten“ u Zagrebu, broj 17,  prosinac 2017. Dio će biti objavljen tijekom 2018. godine u knjizi: Tado Jurić: Iseljavanje Hrvata u Njemačku: EU-migracijski val, Školska knjiga Zagreb, 2018.

[3] Vidi npr: Migracije iz Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2013. Zajedničko istraživanje Univerziteta u Sarajevu, Fakulteta političkih nauka, Instituta za društvena istraživanja i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH. (http://www.mhrr.gov.ba/iseljenistvo/Publikacije/default.aspx?id=3696&langTag=bs-BA, 28.12.2017)

[4] Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine, Strategija u oblasti migracija i azila i akcijski plan za razdoblje 2012-2015., Sarajevo, 2012., (online verzija: http://msb.gov.ba/PDF/Strategija_HRV_2016.pdf, 29.12.2017.)

www.msb.gov.ba/dokumenti/Strategy.2012-2015.03.May2012Bos.doc

[5] Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine, Strategija u oblasti migracija i azila i akcijski plan za razdoblje 2016-2020., Sarajevo, 2016., (online verzija: http://msb.gov.ba/PDF/Strategija_HRV_2016.pdf, 29.12.2017.)

[6] World Bank, Migration and Remittances Factbook, 2011.

[7]UNDP, 2002., 2008, 2012, Human Development Report. 

[8] World Bank, Migration and Remittances Factbook, 2011.

[9] Centralna Banka BiH, http://www.cbbh.ba/Content/Archive/36

[10] Dnevni Avaz, Iz BiH se za četiri godine iselila 151.101 osoba, http://avaz.ba/vijesti/bih/316074/iz-bih-se-za-cetiri-godine-iselila-151-101-osoba (30.12.2017)

[11] Večernji.hr, https://www.vecernji.hr/vijesti/masovni-egzodus-iz-bih-trbuhom-za-kruhom-otislo-najmanje-150-tisuca-osoba-1204413 (29.12.2017.)

[12] Vidi: De Jong, Gordon F. i Fawcett, James T., Motivations for Migration: An Assessment and a Value-Expectancy Research Model, u: Gordon F. De Jong i Robert W. Gardener (ur.). Migration Decision Making: Multidisciplinary Approaches to Microlevel Studies in Developed and Developing Countries. New York: Pergamon Press, 1981.

[13] Bujica, TV Osijek, Intervju Stjepan Šterc,  http://osjecka.com/bujica/ (30.12.2017) i Direktno,hr, https://direktno.hr/direkt/sterc-u-bujici-hrvatskoj-treba-orban-ili-cemo-nestati-kada-nas-nisu-slomili-ratom-108711/(30.12.2017)

[14] Slobodna Bosna,  „Na pomolu je egzodus, problem raseljavanja iz BiH postaje pitanje državne sigurnosti i opstanka“, 21.11.2017.

[15] Stjepan Šterc za novine Slobodna Bosna,  „Na pomolu je egzodus, problem raseljavanja iz BiH postaje pitanje državne sigurnosti i opstanka“! https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/65251/ugledni_hrvatski_demograf_stjepan_sterc_ekskluzivno_za_sb_na_pomolu_je_egzodus_problem_raseljavanja_iz_bih_postaje_pitanje_drzavne_sigurnosti_i_opstanka.html (30.12.2017.)

 [16] Bujica, TV Osijek, Intervju Stjepan Šterc,  http://osjecka.com/bujica/ (30.12.2017)

[17] Ovo potvrđuje i Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine, Strategija u oblasti migracija i azila i akcijski plan za razdoblje 2016-2020., Sarajevo, 2016., (online verzija: http://msb.gov.ba/PDF/Strategija_HRV_2016.pdf, 29.12.2017.)

[18] CIA, https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/hr.html (28.12.2017)

[19] (Večernji list, 08.07.2016).

 

Napomena: Intervju je rađen u Münchenu tijekom 2017. godine na uzorku od 15 novoiseljenih obitelji iz Hrvatske (9 porijeklom iz BiH). Intervju je bio polustrukturiran sa zadanim okvirnim temama razgovora, a ispitanici su birani metodom „prigodnog uzorka“.

Izvor: * Tado Jurić, „Politički aspekti iseljavanja Hrvata iz BiH“ , rad objavljen u časopisu Mostariensia broj 1, svibanj 2018.

Photo: Pawel Kuczynski: Emigration

Nastavak teksta – vidi blog II. dio

WordPress Cookie Plugin by Real Cookie Banner