Politički aspekti iseljavanja Hrvata iz BiH II. dio

Politički aspekti iseljavanja Hrvata iz Bosne i Hercegovine u Njemačku  II. dio                                                           

Nastavak teksta iz bloga broj I.

Demografska slika zemlje danas

“Bosna i Hercegovina je do danas izgubila oko milijun stanovnika u odnosu na predratnu brojku, što je zasigurno posljedica rata i agresije na zemlju.”

 Danas sva tri naroda u Bosni i Hercegovini imaju manje stanovništva u ukupnom broju, a u postocima su Hrvati doživjeli najveći pad, a Bošnjaci najveći rast (s 43,4 % 1991. na 50,1% 2013).[1]

      Tablica 1. Demografske promjene stanovništva prema etničkom sastavu[2]

Etnički sastav 2013. 1991. Promjena 1991/2013.            
Bošnjaci 1.769.592  (50,1%) 1 902 956  (43,5%) – 7,0 %
Srbi 1.086.733  (30,8%) 1 366 104  (31,2%) -20,5 %
Hrvati 544.780  (15,4%) 760 852  (17,4%) -28,4 %
Ostali: 130.054     (3,7%) 347 121    (7,9%) – 62,5 %
Ukupno 3 791 662 (100,0%) 4.377.033 (100,0%) – 13,4 %

 

Kad bi se samo razmatrali službeni rezultati popisa stanovništva Bosne i Hercegovine iz 2013. godine demografska slika Hrvata u BiH ne bi bila tako negativna. S popisanih 544.780 osoba (15,4% u ukupnog stanovništva)[3] pozitivno bi bilo i prirodno kretanje stanovništva. Međutim, prirodno kretanje 2015. i 2016. nije bilo pozitivno, a popis stanovništva ne pokazuje realnu sliku.[4] Podatak da je broj katolika u BiH manji nego prije stotinu godina iznio je i biskup Franjo Komarica, navodeći da je 1913. godine u BiH živjelo 458.999 katolika, dok ih je prema podacima Biskupske konferencije BiH[5] 2013. godine popisano oko 440 tisuća.[6]

Prema demografu Štercu svaki oblik političke i društvene organizacije – povijest, kultura i jezik, europski put i demokratizacija, ustavna i institucionalna jednakopravnost, europska BIH –   apsolutno nemaju nikakvog smisla u uvjetima demografskog nestanka Hrvata u BIH.  Vrlo jednostavni matematički račun pokazuje da će uz postojeći prirodni pad i vanjsku negativnu migracijsku bilancu smanjenje ukupnog borja Hrvata u BIH za slijedećih 10 godina biti sa sadašnjih oko 400.000 na vrlo vjerojatno manje od 300.000 osoba. Ukupna starost te populacije će biti blizu 50 godina, a činit će ju najmanje dvostruko više starijih od 60 (65) godina nego mladih mlađih od 19 godina.[7] Zemlja će u hrvatskim krajevima tako sličiti na jedan veliki starački dom. Prema Štercu se radi o povijesnom odlasku Hrvata nakon kojeg povratka više nema.[8]  

Razina negativnosti pokazatelja i trendova je takva da se po tom pitanju treba  postaviti kao u izvanrednom stanju. Nasuprot tome službena statistika i Bosne i Hercegovine i Hrvatske ne posjeduje registar stanovništva. Posebno je alarmantna činjenica da odlazi fertilna populacija s kojom zapravo odlazi i mogućnost revitalizacije naroda, a s tim u vezi je u BiH za očekivati supstituciju hrvatskih prostora s muslimanskom populacijom (problem integracije je već spomenut). Ove činjenice otvaraju niz kompleksnih pitanja te na koncu ono neizbježno, koliko će trebati vremena (deset ili dvadeset godina) da Hrvati izgube status konstitutivnog naroda u BiH? Anđelko Akrap smatra da podaci iz popisa stanovništva ne bi smjeli služiti za donošenje političkih odluka o ustroju BiH jer je riječ o konstitutivnim narodima, čiji je status zajamčen Ustavom BiH. Ipak, ako Hrvati padnu ispod 10% (na manje od 300 tisuća), zasigurno će bošnjačke političke elite postaviti pitanje nove organizacije države.

Šterc procjenjuje kako je hrvatska populacija u BiH kroz cijelu svoju povijest možda i najugroženija do sada, jer Hrvati sasvim sigurno više nikad neće imati natalitet kojim su se uvijek kompenzirala i spašavala ratna stradavanja i iseljavanja stanovništva i slično. Istovremeno je to i najava izravnog ugrožavanja sustava radne snage, obrazovnog, mirovinskog, zdravstvenog i financijskog sustava unutar hrvatskih županijskih uprava u Federaciji BiH.[9]

Pretpostavke po kojima će se hrvatska populacija u Bosni i Hercegovini dalje kretati su prema Štercu sljedeće:

Tablica 2. Depopulacija hrvatskog stanovništva

Prirodni pad 1.) Prema svim pokazateljima prirodni će pad hrvatske populacije u BiH biti sve intenzivniji. Gubitak hrvatske populacije u BiH u takvim uvjetima samo prirodnim putem bi mogao u slijedećih desetak godina biti čak oko 40.000 osoba.
Iseljavanje 2.) Depopulacija hrvatskog stanovništva u BiH nije uvjetovana samo intenzivnim prirodnim padom, nego i velikim iseljavanjem stanovništva. Hrvatska populacija u Bosni i Hercegovini je idealna radna snaga za potrebe europskih gospodarstava svojom obrazovnom razinom, načinom života i mogućnošću prilagodbe novim europskim društvima.
Destrukcija

svih sustava

3.) Razina depopulacije će u nadolazećim godinama biti i apsolutno i relativno razarajuća za sve sustave u BiH, ako se ne definira jasna revitalizacijska politika. Šterc navodi da ako pretpostavimo najmanju stopu negativnih promjena, ukupno bi smanjenje hrvatske populacije u Bosni i Hercegovini moglo iznositi za 10 godina oko 125.000 osoba – što je na populaciju od oko 400.000 osoba smanjenje za 31,3% i to u samo 10 godina.[10]

Tako su danas u hrvatskoj populaciji u BiH gotovo svi demografski pokazatelji i trendovi negativni te  potvrđuju ulazak u klasični demografski slom, koji uključuje depopulaciju, prirodni pad, negativnu vanjsku migracijsku bilancu, starenje, izumiranje, destrukciju demografskog sastava, demografski nestanak pojedinih naselja i manjih regija, nedovoljnu reprodukciju …[11]

A sve to ima jednako pogubne posljedice i na Hrvatsku jer je nestankom Hrvata u BiH presušio demografski bazen za revitalizaciju Hrvatske u koju se desetljećima doseljavalo uglavnom hrvatsko stanovništvo iz BiH. No, ovakav scenarij ne mora nužno biti realnost ako se shvati da se negativni demografski procesi ne mogu zaustaviti sami po sebi i kako ih se konačno mora shvatiti kao problem prvog reda veličine i značenja za Hrvate u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

 

 

 

2.2.2. Strukturni problemi

 

Problemi koji su doveli do masovnog iseljavanja mladih Hrvata iz BiH nisu vezani samo uz rat i političku i ekonomsku nestabilnost protekla dva i pol desetljeća. Problemi su strukturne prirode i rezultat su sustavne nebrige svih dosadašnjih vlasti i režima kako za iseljeništvo tako i za život građana u zemlji u cjelini. Primjerice, migracijska politika i strategija nije nikada postojala, a ne postoji ni danas, unatoč čitavom nizu institucija kojima bi to trebalo biti u opisu posla.

Ozbiljan strukturni problem u BiH je što su gradovi srednje veličine tijekom cijelog 20. stoljeća zamjetno zaostajali u populacijskoj dinamici u odnosu na Sarajevo, Tuzlu i Banja Luku. Srednji gradovi su trebali gospodarskim i društvenim razvojem zadržati stanovništvo iz svog širega gravitacijskog područja, no zbog nepostojeće modernizacije to nisu uspjeli. [12] Zato se seosko stanovništvo selilo prema najvećim središtima zaobilazeći male i srednje gradove, a često i najveće urbane sredine u zemlji.[13] 

Prema Akrapu upravo je ovo bitno za razumijevanje sadašnjeg stanja i objašnjenje zašto se hrvatsko stanovništvo uvijek odlijevalo prema inozemstvu. Umjesto da gradovi srednje veličine odigraju stožernu ulogu u iniciranju osjetnijega gospodarskog razvoja privlačenjem novog stanovništva i dodatnom industrijalizacijom i urbanizacijom manjih regionalnih centara, Hrvati u BiH su se fokusirali na ozbiljniju izgradnju jednog jedinog grada – Mostara (Bošnjaci su barem razvili još Zenicu i Tuzlu, a Srbi Bijeljinu pored „svojih“ centara moći Banja Luke i Sarajeva). Ostala mjesta s većinskim hrvatskim stanovništvom su životarila gotovo bez ikakvog ekonomskog i kulturnog sadržaja pa se nije čuditi da su mladi iskoristili prvu priliku za bijeg iz zemlje. Otvaranje ugostiteljskih objekata, kladionica i izgradnja sakralnih objekata očito nije bila dovoljna „mjera“ da zadrži mlade u zemlji.

Iseljavanje 70-ih godina u Njemačku i današnje iseljavanje se ne može ni po čemu uspoređivati. Danas je situacija danas daleko složenija i dramatičnija. U ono vrijeme nije bilo prirodnog pada, vremena su bila prijeratna, a velike migracije nisu bile niti na vidiku. Današnje raseljavanje će imati u budućnosti daleko teže geopolitičke posljedice. Ovo je danas pitanje nacionalne i državne sigurnosti, odnosno pitanje opstanka.[14] Svakako da hrvatsko društvo u BiH nije imalo dostatne autonomije za oblikovanje i upravljanje društvenim promjenama tijekom iseljavanja 70-ih godina za vrijeme SFR Jugoslavije, ali danas je situacija drugačija, dok su rezultati za najveći dio hrvatskih krajeva podjednako loši.

Prema Štercu cijeli prostor Hrvatske i BiH se prazni svjesno i planirano.  „Mi nemamo nikakav plan, ne znamo što želimo…”[15] Dok vjeruje da Njemačka ima plan godišnje dohvatiti iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine više od 200 000 osoba (kako što je slučaj s Rumunjskom i Poljskom) , a u nizu od nekoliko godina ozbiljnije i isprazniti radnu snagu s ovih prostora.[16]

Kada se sve sagleda, iseljavanje mladih Hrvata je ozbiljan alarm svima ukoliko misle očuvati opstojnost Hrvata u BiH. Mlade u zemlji više ne mogu zadržati prazna obećanja i govori lišeni svakog sadržaja. Vremena su se promijenila i oni danas konačno imaju alternativu i u pravilu su obrazovaniji od svojih vršnjaka iz 1990-ih. Ono što oni traže, vidjevši tijekom našeg istraživanja, su ozbiljne društvene promjene koje počinju borbom s korupcijom u cijelom društvu, poštivanje radnika koji svakako više nije u poziciji da mora ovisiti o raznim vrstama ucjena i potplaćenosti te očekuju od svojih etničkih predstavnika da se konačno dogovore o ustroju zemlje i raspodjeli moći u njoj.

Senad Šepić, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, priznaje propuste političke vlasti i smatra da su oni u direktnoj vezi s posljedicom iseljavanja mladih iz BiH. On propuste prije svega vidi u netransparentnosti prilikom zapošljavanja, neraspisivanju javnih natječaja i korupciji. “Vlast bježi od odgovornosti i stvarnih problema. Na sjednicama parlamenata i vlada na dnevni red se stalno vraćaju teme iz prošlosti, vraćaju se teme oko kojih nema konsenzusa, vraćaju se fabricirani problemi kako bi za neuspjeh u ekonomiji, recimo, mogli optužiti druge kako vas nacionalno ugrožavaju. To je model koji nas je, nažalost, doveo u današnju situaciju u kojoj mladi traže spas izvan ove zemlje. To je pogubno za budućnost BiH i važno je da se i mladi ljudi pokrenu i podignu svoj glas za zajedničku borbu za egzistenciju i ostanak u (…) zemlji”[17]

Zanimljivo je i zamijetiti da se većina Hrvata, Bošnjaka i Srba vrlo uspješno druži i surađuje u Njemačkoj te svjedoče da su im se mišljenja prema drugim narodima iz BiH u Njemačkoj zapravo popravila.

 

 

 

2.2.3. Emocionalni stavovi

Grafikon 6. U Njemačkoj se osjećam …

 Set pitanja koja provjeravaju emocionalne stavove pokazuje da se većina osjeća „generalno bolje“ nego u domovini, da nostalgija nije prevladavajuća emocija (kao što se inače u hrvatskom diskursu o migrantima često tvrdi) te da znatna većina osjeća kako u Njemačkoj više dobiva u subjektivnom i objektivnom smislu, nego što gubi u domovini. Vidimo i da teza da hrvatski iseljenici rade napornije u Njemačkoj ne stoji, a i široko rasprostranjena predrasuda da se hrvatski iseljenici u Njemačkoj osjećaju otuđeno te da imaju izrazit osjećaj da su stranci ne stoji. Zanimljivo je vidjeti i da jedan veliki broj počinje doživljavati Njemačku svojom domovinom.

Međutim, istina je i da ne uspiju svi stvoriti novi zadovoljavajući život u Njemačkoj. Za mnoge se migracija pokazala životnim razočaranjem. Ipak, oni su u Njemačkoj spremni na patnju – na znatno više odricanja i trpljenja nego u domovini, zato što vjeruju da će im se taj trud isplatiti. U BiH naprosto ne vjeruju da se više vrijedi truditi, odnosno nemaju više povjerenje u dobar ishod razvoja zemlje i društva.

 

Grafikon 7. Čimbenici koji su utjecali na nastanak današnjih problema u zemlji[18]

 Na prvim mjestima rang liste odgovornosti u našem istraživanju našli su se nesposobni političari, neučinkovito pravosuđe i ratni profiteri. To potvrđuje i Šterc: „Rekao bih kako je upravo način upravljanja u ovim prostorima i državama i najveći krivac pojave suvremenog egzodusa (…) Takvom pristupu ukupna je populacija nebitna (…).“[19] „Vlast i političari svojim bi strateškim odlukama mogli utjecati na odlazak mladosti, međutim najjednostavnije je demografski nestanak objasniti modernim vremenima, otvorenim granicama, slobodom kretanja i sličnim političkim abolirajućim frazama. Demografska je problematika toliko složena i bitna za budućnost da politička osrednjost sve to ne može niti razumjeti, a još manje donositi i provoditi u interesu zemlje. .“ [20]

Zanimljivo je i pogledati izjave koje je jedan dio iseljenika dao u intervjuu. Iseljenici često dolaze do zaključka da za njih u Bosni i Hercegovini „nema mjesta“ te zaključuju da je Bosna i Hercegovina zemlja samo za nekoliko kategorija populacije: 1.) za one koji su se obogatili u pretvorbi i privatizaciji, 2.) za nesposobne ljude koji su pronašli „uhljebljenje“ u politici, 3.) za one koji su osigurali posao u javnim i državnim službama – najčešće „ preko veze“.[21]  Mladi imaju osjećaj da su države u cijeloj regiji nastale da ih se pokrade, da se izvrši preraspodjela bogatstva, a da je njihova uloga da održavaju sada te nepravedne sustave. Većina mladih počinje uočavati da tranzicija traje cijeli ljudski vijek te da u tom projektu zapravo više ne želi sudjelovati – izgubili su svaku nadu i strpljenje.

Na samom kraju donosimo neke od brojnih ideja, komentara i razmišljanja kojih je 377 ispitanika iznijelo na posljednje, otvoreno pitanje: 

 

Tablica 3. Neki primjeri odgovora na pitanje: „Molimo navedite razloge zbog kojih se ne biste vratili u Bosnu i Hercegovinu“.

„Nestabilna budućnost, nebriga za radnike, nemogućnost planiranja obitelji i na kraju zbog očajne i lopovske vlade i države.“
„Tu manje radimo i ja i suprug, a normalno živimo. Živimo kao kad bismo radili u domovini punom parom … žao nam je zadnjih propuštenih 15 godina, školstvo, besplatne knjige, bolje zdravstvo i lijekovi…“
„Država bez sigurnosti i budućnosti, izrabljivanje i potplaćenost radnika, korupcija, zakon na strani odabranih…“
„Muka mi je od lopovluka svih vlada do sada,  zlo mi je kad vidim za šta su ljudi platili svojim životom.. jednostavno,  volim svoju zemlju ali ona ne voli mene i zašto da joj se vratim onda!?
„Negativna politika prema narodu punih 3 desetljeća ,korupcija, nepoštivanje zakona od najviših institucija, nepostojanje pozitivnih planova za budućnost.“
„Neuređenost ustanova, zakona.. sve je preko veze kad treba se papirologija rješavati ili ići kod doktora. Više me cijene kao radnika ovdje u Njemačkoj.“

 

  1. Zaključak

 

Hrvati se iz Bosne i Hercegovine ne iseljavaju zbog Srba ili Bošnjaka. Većina je zapravo nezadovoljna sustavom vrijednosti u Bosni i Hercegovini, ali i susjednoj Hrvatskoj, u nekom dubljem smislu. Oni naprosto nemaju više vjeru u domovinu i politiku, ali danas za razliku od prijašnjih vremena imaju alternativu. Stoga iseljavaju i vjeruju da će im i njihovoj djeci svugdje drugdje biti bolje. Istraživanje pokazuje da traže jedan uređen sustav u kojem se život odvija na normalan način. Svakodnevnim jezikom izraženo, ljudima je dosta jurnjave za vezom i poznanstvima povodom svakog životnog problema, dosta im je neizvjesnosti i straha od budućnosti ali i od potplaćenosti i poniženja. Mladima se kroz cijeli ovaj period tranzicije slala poruka da su države u cijeloj regiji nastale da ih se pokrade, da se izvrši preraspodjela bogatstva, a da je njihova uloga da održavaju sada te nepravedne sustave. Većina njih počinje uočavati da tranzicija traje cijeli ljudski vijek te da u tom projektu zapravo više ne želi sudjelovati – izgubili su svaku nadu i strpljenje. U isto vrijeme iseljeni Hrvati iz BiH su svojim „novim životom“ u Njemačkoj iznimno zadovoljni, čak 73,20 % njih. Više od polovice ima negativan osobni stav prema BiH a samo rijetki razmišljaju o povratku  u nekom kratkoročnom ili srednjoročnom periodu. Veliki postotak počinje doživljavati Njemačku svojom domovinom. Na djelu je vrlo vjerojatno povijesni odlazak Hrvata iz BiH nakon kojeg povratka više nema, a koji je dobrim dijelom uvjetovan neriješenom političkom situacijom u zemlji.

[1] (Šterc, S., Milićević, M., Herceg, N.: Hrvati u BiH – Demografska stvarnost u: Zbornik radova: Hrvati BiH – nositelji europskih vrijednosti, Neum, 2017., s. 565.).

[2] Izvor: Stjepan Šterc za novine Slobodna Bosna, 21.11.2017.

[3] izvor: Saopćenje 14,12/7, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo

[4] (Vidi: Franjo Marić: Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini-osnovni pokazatelji prirodnog kretanja stanovništva 1996.-2015. godine).

[5] (Vidi: http://www.bkbih.ba/)

[6] (vidi: Express.hr, Odlasci Hrvata iz Bosne poprimili su biblijske razmjere, 2016.).

[7] (Šterc, S., Milićević, M., Herceg, N.: Hrvati u BiH – Demografska stvarnost u: Zbornik radova: Hrvati BiH – nositelji europskih vrijednosti, Neum, 2017., s. 565.).

[8] Isto.

[9] (Šterc, 2017., isto, str. 569.).

[10] (Šterc, S., Milićević, M., Herceg, N.: Hrvati u BiH – Demografska stvarnost u Zbornika radova: Hrvati BiH – nositelji europskih vrijednosti, Neum, 2017., s. 570).

[11] Isto

[12] Izvor: Anđelko Akrap, Promjene broja i prostornog razmještaja stanovništva hrvatske i županija, 1961.–2011. u : Hrvatska gospodarska komora, Migracije i razvoj Hrvatske. Podloga za hrvatsku migracijsku strategiju, Zagreb 2014., s. 33

[13] Anđelko Akrap, Zapošljavanje u inozemstvu i prirodna depopulacija seoskih naselja. Društvena istraživanja, 13 (4-5): 675-699., Zagreb 2004.

[14] Slobodna Bosna, 21.11.2017.

[15] Isto.

[16] Stjepan Šterc za novine Slobodna Bosna,  „Na pomolu je egzodus, problem raseljavanja iz BiH postaje pitanje državne sigurnosti i opstanka“! https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/65251/ugledni_hrvatski_demograf_stjepan_sterc_ekskluzivno_za_sb_na_pomolu_je_egzodus_problem_raseljavanja_iz_bih_postaje_pitanje_drzavne_sigurnosti_i_opstanka.html (30.12.2017.)

[17] Večernji.ba, U protekle dvije godine iz BiH iselilo više od 80.000 ljudi, https://www.vecernji.ba/vijesti/u-protekle-dvije-godine-iz-bih-iselilo-vise-od-80000-ljudi-1072547 – www.vecernji.ba, (30.12.2017)

[18] (Pitanja za ovaj grafikon su djelomično preuzeta i dorađena iz publikacije:  Mladen Vedriš, Bartol Letica i Slaven Letica: Gospodarsko stanje hrvatske nacije 2011. – 2012. Analiza rezultata jednog empirijskog istraživanja, Zagreb, 2012.)

[19] Stjepan Šterc, Slobodna Bosna,  „Na pomolu je egzodus, problem raseljavanja iz BiH postaje pitanje državne sigurnosti i opstanka“, 21.11.2017.

[20] Slobodna Bosna,  „Na pomolu je egzodus, problem raseljavanja iz BiH postaje pitanje državne sigurnosti i opstanka“, 21.11.2017.

[21] Intervju je rađen u Münchenu tijekom 2017. godine na uzorku od 15 novoiseljenih obitelji iz Hrvatske (9 porijeklom iz BiH). Intervju je bio polustrukturiran sa zadanim okvirnim temama razgovora, a ispitanici su birani metodom „prigodnog uzorka“.

 

* Izvor:Tado Jurić, „Politički aspekti iseljavanja Hrvata iz BiH“ , rad objavljen u časopisu Mostariensia broj 1, svibanj 2018.

 

WordPress Cookie Plugin by Real Cookie Banner