Migracijski tijekovi u hrvatskom narodu

“Hrvatska se i prije recentnog vala iseljavanja ubrajala među europske zemlje s najizraženijim i najdugotrajnijim iseljavanjem, uzrokovanih brojnim povijesnim, političkim i ekonomskim okolnostima. Iseljavanje je od vremena do vremena imalo takve razmjere da se u pojedinim razdobljima više od jedne trećine hrvatskoga naroda nalazilo izvan granica svoje domovine.”

Slika: Hrvatski iseljenici u svijetu (Izvor Geografija 8., editirao autor)

Prema većini procjena hrvatska dijaspora u svijetu danas obuhvaća više od dva i pol milijuna ljudi, računajući pritom izravne iseljenike i njihove potomke za koje se pretpostavlja da su zadržali osjećaj povezanosti s Hrvatskom, što je s obzirom na veličinu njezina stanovništva, iznimno velik broj. Više od milijun Hrvata i potomaka živi u SAD-u i Kanadi. Oko 400 000 Hrvata ima u Južnoj Americi, a najviše u Argentini i Čileu. Dijaspora u Australiji obuhvaća oko 250 000, a na Novom Zelandu oko 40 000 pripadnika. U zapadnoj Europi najviše je Hrvata u Njemačkoj (oko 350 000), potom u Austriji (90 000), Švicarskoj (80 000), Italiji (60 000), Francuskoj (40 000) i Švedskoj (35 000).[1] U svim razdobljima iseljivanja većina iseljenika nastojala je očuvati veze s domovinom, a jedan se manji dio vratio u Hrvatsku. [2]

Tablica 1: Iseljavanje iz Hrvatske od sredine 19. do početka 21. stoljeća (procjena)

 

RAZDOBLJA                                                            ISELJAVANJA

 

PROCIJENJENI BROJ

1. Prekomorsko iseljavanje od sredine 19. st. do

I. svjetskog rata

350.000
2. Prekomorsko iseljavanje između I. i II. svjetskog rata 10.000
3. Iseljavanje u europske zemlje od sredine 19. stoljeća do I. svjetskog rata 16.000
4.  Iseljavanje u europske zemlje između I. i II. svjetskog rata 9.000
5. Europsko i prekomorsko iseljavanje povezano s Prvim svjetskim ratom 100.000
6. Europsko i prekomorsko iseljavanje povezano s II. svjetskim ratom 250.000
7, Ekonomska i druga emigracija u razdoblju 1946.-1991. 350.000
8. Iseljavanje u razdoblju 1991-2001. 190.000
UKUPNO OD SREDINE 19. DO POČETKA 21. STOLJEĆA                              1.365.000

Prema: Čizmić, Sopta, Šakić: Iseljena Hrvatska, Zagreb, 2005., s. 21

Hrvatska se ubraja među europske zemlje s najizraženijim i najdugotrajnijim iseljavanjem, uzrokovanih brojnim povijesnim, političkim i ekonomskim okolnostima. Iseljavanje je započelo još u 15. stoljeću pa se s manjim ili većim intenzitetom u pojedinim razdobljima nastavilo sve do danas. Provalom Turaka-Osmanlija u hrvatske zemlje iseljavanje poprima masovan karakter. U to doba stotine tisuća ljudi se seli u susjedne zemlje. Iseljavanje je od vremena do vremena imalo takve razmjere da se u pojedinim razdobljima više od jedne trećine hrvatskoga naroda nalazilo izvan granica svoje domovine.[3] 

Prema procjenama danas u svijetu živi oko 7,6 milijuna Hrvata koji su zadržali obilježja hrvatskog identiteta i vrijednosti: 3,8 milijuna živi u Hrvatskoj, 400.000 u BiH, oko 250.000 u ostalim susjednim zemljama te oko 3,35 milijuna klasičnih iseljenika u drugim državama.[4]

Šest je glavnih motivacijskih čimbenika kroz povijest koji utjecali na migracije Hrvata.

Tablica 1. Glavni motivacijski čimbenici iseljavanja Hrvata kroz povijest

1.)  ekonomski čimbenici – privlačnost zemalja s boljim životnim standardom, gospodarskim rastom i mogućnošću zapošljavanja.

2.) potisni čimbenici u zemljama s lošim upravljanjem, velikom korupcijom te slabo razvijenim obrazovnim i zdravstvenim sustavom.

3.)  demografski čimbenici, koji se pretežito odnose na supstituciju radne snage u razvijenim zemljama onom iz nerazvijenih zbog opadanja stope nataliteta i starenja stanovništva.
4.) čimbenici prouzročeni konfliktima i uskratom temeljnih ljudskih prava i osobnih sloboda.
5.)  ekološki čimbenici poput potresa, industrijskih katastrofa, poplava i slično.
6.) čimbenici povezani s uspostavom trans-nacionalnih mreža u razvijenim zemljama temeljenih na obiteljskim i rodbinskim zajednicama.[5]

Izvor: Tado Jurić, Iseljavanje Hrvata u Njemačku. Gubimo li Hrvatsku?, Školska knjiga, Zagreb 2018.

Dok su prva masovna  iseljavanja bila posljedica turskih-osmanlijskih osvajanja, dotle je kasnije iseljavanje od 16. stoljeća nadalje bilo sve više uvjetovano političkim, ekonomskim i društvenim prilikama u kojima je hrvatski narod živio.  Do sada napisana literatura o emigraciji Hrvata u pravilu navodi da je pravi egzodus hrvatskog naroda započeo potkraj 19. stoljeća i trajao sve do I. svjetskog rata, kada je iz hrvatskih krajeva iselilo gotovo pola milijuna Hrvata.

Emigracija iz Hrvatske u europske i prekooceanske zemlje u tom razdoblju bila je vođena primarno ekonomskim motivima.[6] No, ove činjenice treba staviti u perspektivu. Naime, u to isto vrijeme se događaju najmasovnija useljavanja u SAD iz cijele Europe, te masovna iseljavanja iz cijele Srednje, Istočne i Južne Europe (u migracijskoj literaturi se taj fenomen naziva treći val emigracije u SAD). To je važno naglasiti kako bi se izbjegla interpretacija prema kojoj su se Hrvati u to vrijeme nalazili u nekom posebnom položaju u odnosu na druge narode na sličnom stupnju razvoja. Nagli industrijski SAD-a je u tom periodu stalno privlačio novu radnu snagu iz nerazvijenih zemalja, što se također neposredno odrazilo na iseljavanje iz Hrvatske.[7]

Uz ekonomske uzroke iseljavanja, dakako valja napomenuti i one političke prirode. Tako Stjepan Radić upozorava da je uzrok iseljavanju „i ta nada, da negdje u svijetu ima možda uopće više dobra i pravednosti.“[8] Budući da je iseljivanje bilo masovno i organizirano, hrvatski su iseljenici u zemljama prijma organizirali čvrste iseljeničke skupine, što je olakšalo i formiranje iseljeničkih organizacija.

Iz Hrvatske se iseljavanje nastavilo i između dva svjetska rata. Uz taj dio drugoga migracijskog vala, uz ekonomsku motiviranost, povezana je i politička motiviranost za iseljavanje[9], o čemu postoje brojni pisani tragovi u povijesnim, političkim i književnim tekstovima

 

 

 

Povijest iseljavanja u Njemačku

 

Pozvali smo radnike, došli su nam ljudi.

(Max Frisch, švicarski pisac

)

Najstarija naselja hrvatskih iseljenika u Europi, bila su u Njemačkoj.  Početkom 20. stoljeća Hrvati su počeli doseljavati u Njemačku u malim skupinama i zadržali se u mjestima gdje su našli zaposlenje.  Najčešće je to bilo u pokrajini Nordrhein-Westfalen gdje su njemački rudnici ugljena.  Velike promjene političkih i ekonomskih prilika u Njemačkoj nakon svršetka I. svjetskog rata onemogućio je dolazak nove radne snage, a i veći dio doseljenika je počeo napuštati zemlju i tražiti drugdje bolje uvjete za rad i život. O društvenom djelovanju hrvatskih iseljenika u tom razdoblju gotovo se ništa ne zna jer nisu imali organizirana vlastita društva.[10]

Kada je Njemačka uoči II. svjetskog rata ponovno ekonomski ojačala i intenzivno počela razvijati svoju industriju trebala je brojnu novu radnu snagu kada Hrvati ponovno počinju dolaziti kao radnici u tu zemlju. Monarhijsko vodstvo Kraljevine Jugoslavije bilo je naklonjeno silama Osovine pa je stoga sklopljen sporazum između Kraljevine Jugoslavije i njemačke vlade o uvozu nezaposlenog stanovništva. Budući su prilike u Hrvatskoj bile najteže najnužnije bilo stanovništvu iz najviše se ljudi iselilo iz hrvatskih krajeva.[11] 

Od 1950.-ih iseljavanje se usmjerava prema europskim tržištima radne snage te klasično prekomorsko iseljavanje više ne dominira. Tada nastaje nova suvremena emigracija, kako su je običavali nazivati „gastarbajteri – radnici privremeno zaposleni u inozemstvu“. Masovniji odlazak na „privremeni rad u inozemstvo“ među prvima u Jugoslaviji je počeo u Hrvatskoj. Vanjske migracije iz Hrvatske bile su najbrojnije u tadašnjoj Jugoslaviji i jedne od najvećih u Europi, pa čak i u svijetu. Sve brojniji odlazak obitelji jasno je pokazivao da nije riječ o privremenom napuštanju zemlje nego o trajnom iseljavanju. Osnovno obilježje te emigracije jest da je bila ekonomska. Ti su se ljudi iseljavali legalno, često organizirano preko Zavoda za zapošljavanje ili pak u vlastitu aranžmanu. Čizmić, Sopta i Šakić pokazuju da je tu emigraciju obilježavala intimna težnja da njihov boravak u inozemstvu bude samo privremen, uvjetovan potrebom zarade.[12] Prema popisu stanovništva iz 1971. iz Hrvatske je bilo 224 300 radnika privremeno zaposlenih u inozemstvu. Od toga je 28 500 bilo u prekomorskim zemljama.[13] Prema većini postojećih procjena iz Hrvatske se u valu od 1880. do II. svjetskog rata iselilo oko pola milijuna ljudi. Većina iseljenih je bila podrijetlom iz Dalmacije, s otoka te iz gorske Hrvatske.

U isto vrijeme iz Bosne i Hercegovine se najviše iseljavalo Hrvata.

Suvremeno masovno iseljavanje iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća je nedvojbeno bilo odraz neriješenih ekonomskih teškoća u kojima se našlo jugoslavensko samoupravno društvo. No, motivaciju za iseljavanjem svakako treba promatrati i kroz političke razloge, koje je kreirao sam jugoslavenski politički vrh.[14]

Migracijski tokovi u hrvatskom narodu nastavljeni su i nakon 1981. godine, napose u vrijeme Domovinskoga rata,  i neposredno poslije njega. Od početka 1990-ih oružana agresija na Republiku Hrvatsku, gospodarska kriza, nezaposlenost i bili su potisni činitelji za još jedan veliki hrvatski iseljenički val. Nema dvojbe da je rat bio snažan potisni čimbenik za iseljavanje, no Wertheimer-Baletić pokazuje i da nije bilo rata, zbog propadanja velikog broja tvornica s velikim brojem zaposlenih rasla je nezaposlenost što je bio jak potisni čimbenik za iseljavanje.[15] Rat je pokrenuo masovne migracije Hrvata i drugih hrvatskih državljana, prema zapadnoeuropskim i prekooceanskim državama.

U isto vrijeme dogodilo se i veliko useljavanje u Hrvatsku iz Bosne i Hercegovine te masovno iseljavanje autohtonih Srba iz Hrvatske prema Srbiji i BiH. U 10 godina, od 1991. do 2001., u Hrvatsku je uselilo 232.966, od čega 189.039 osoba iz Bosne i Hercegovine. Akrap pokazuje da je u odnosu na prethodno iseljavanje, iseljavanje u 1990-ima ima znatno nepovoljnije demografske učinke jer je odnio velik broj mlađeg stanovništva, ali od znatno malo-brojnijeg naraštaja.[16] Činjenično utemeljene procjene pokazuju da je od kraja II. svjetskog rata do popisa 1991. iz Hrvatske iselilo oko 450.000 ljudi u prekomorske i europske zemlje.[17]

 

 

 

EU – iseljavanje

Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine dolazi do pojačanog iseljavanja Hrvata u Njemačku – fenomena koji možemo nazvati EU migracijski val Hrvata u Njemačku ili treći val iseljavanja Hrvata u Njemačku (prvi val bio je tijekom 60-ih i 70-ih god. 20 stoljeća, a drugi tijekom Domovinskog rata). Masovno iseljavanje počinje 1. srpnja 2015. godine, kada Njemačka otvara svoje tržište rada za radnike s hrvatskom putovnicom. Hrvatska vlada je u to vrijeme otvoreno preko službenih kanala EU lobirala da Njemačka otvori granice za hrvatske radnike, tj. da ne produlji restrikcije za zapošljavanje radnika iz Hrvatske. Naime, slobodan protok radnika za neke zemlje ne započinje s datumom pristupanja članice Europskoj Uniji. Svaka stara članica EU ima pravo uvesti restrikcije za protok radnika novim članicama do maksimalnih 7 godina. Njemačka je to ograničenje ukinula u srpnju 2015., Austrija 30. lipnja 2020.

Iako su mnogi predviđali umjeren utjecaj, pokazalo se da je ulazak u Europsku Uniju bio značajni moment koji je uklanjanjem barijera mobilnosti stvorio nove perspektive i alternativu i uvelike pospješio odlazak hrvatskog stanovništva u potrazi za boljim životom.  Od ulaska u EU Vidimo da se iseljavanje svake godine intenziviralo a da od 2015, 2016. i 2017. naročito raste.

 

Reference:

[1] World Bank (2016.) Migration and Remittances Factbook 2016. Washington: World Bank. http://www. worldbank.org/prospects/migrationandremittances

[2] Hrvatska: zemlja i ljudi – Leksikografski zavod Miroslav krleža, Zagreb, 2013., s. 87.

[3] Čizmić, Sopta, Šakić: Iseljena Hrvatska, Zagreb, 2005., s. 14.

[4] Stjepan Šterc, Jutarnji list, 13.02.2017., http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/sokantni-podaci-iz-nove-studije-naseg-demografa-racunao-koliko-ce-u-rh-2031-godine-zivjeti-ljudi-ako-nista-ne-poduzmemo-i-dosao-do-zapanjujuce-brojke/5624323/ (29.09.2017.)

[5] Vlado Šakić: Globalna umreženost hrvatske dijaspore i jačanje kapaciteta za razvitak (S. 67-71) u: Marin Sopta, Franjo Maletić, fra Josip Bebić: Hrvatska izvan domovine, Zagreb, 2014, s. 68-69.

[6] Drago Župarić-Iljić i Mario Bara, Institut za migracije i narodnosti, Unutrašnje i vanjske migracije u hrvatskoj: povijesni i suvremeni kontekst u : Hrvatska gospodarska komora, Migracije i razvoj hrvatske. Podloga za hrvatsku migracijsku strategiju, Zagreb 2014., s.204.

[7] Čizmić, Sopta, Šakić: Iseljena Hrvatska, Zagreb, 2005., s. 15-17.

[8] Stjepan Radić: Javna politička poruka probuđenoj seljačkoj braći, Zagreb 1913.)

[9] Vlado Šakić: Suvremeni migracijski procesi i njihov odraz na Hrvatsku. Globalni pogled na međunarodne migracije u: (ur.) Caroline Hornstein Tomić, Ivan Hrstić, Filip Majetić, Ines Sabotič, Marin Sopta: Hrvatsko iseljeništvo i domovina. Razvojne perspektive. Zagreb, 2014, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar.

[10] Čizmić, Sopta, Šakić: Iseljena Hrvatska, Zagreb, 2005., s. 230.

[11] Isto, s. 231.

[12] Čizmić, Sopta, Šakić: Iseljena Hrvatska, Zagreb, 2005., s. 16.

[13] Isto

[14] Vlado Šakić: Suvremeni migracijski procesi i njihov odraz na Hrvatsku. Zagreb, 2014, s. 19-20.

[15] Alica Wertheimer-Baletić: Dugoročni demografski procesi u hrvatskoj u svjetlu popisa stanovništva 2001. godine, 2001 u Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 1, broj 1, 2003.,s. 94. – 100.

[16] Anđelko Akrap i Marin Strmota: Veliki iseljenički valovi iz Hrvatske od kraja 19. do kraja 20. stoljeća u (ur. Sopta, Maletić, Bebić): Hrvatska izvan domovine, Zagreb, 2015, s. 75.

[17] Baučić, I., Iseljena Hrvatska. Znanstveni skup Demografska kretanja u Hrvatskoj u drugoj polovici XX. stoljeća. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1995.

0 comments on “Migracijski tijekovi u hrvatskom naroduAdd yours →

Leave a Reply

Your email address will not be published.

WordPress Cookie Plugin by Real Cookie Banner